Za ovu priču sam imala plan, ali više nemam volje. Ova priča je rađena zbog jedne osobe i sa jednom osobom koja je nestala i koja prema meni ne osjeća šta je osjećala. Ova priča me umara. Nemogu da pišem o dobroj djetinjastoj curici. Moram negdje da izrazim divlju stranu koju ne izražavam u pravom životu. Vraćam se uvijek prvoj Roxy. Možda nekada nastavim ovu priču.

Zahvaljujem se na podršci Maggie, Alexis, Noah, Marineli, svima sa Oth i Hogwarts foruma. Evan, volim te.

Vaša Audrey.

Post je po hiljaditi put posvećem Maggie i Evan.

Savršenom igrom prstiju sam prelazila preko metalnih žica svoje gitare stvarajući čarobnu harmoniju nota. Naslonila sam se dublje u naslonjač i prešla sam rukom preko gitare. Bila je crvene boje, iako se to vidjelo samo na vratu gitare. Trup je bio prošaran stihovima mojih omiljenih pjesama, potpisima prijatelja i sličicama mojih omiljenih crtanih likova. Još jednom sam udarila po žicama, a onda sam odustala od pokušaja da nadglasam jaki glas Tarje Turunen koji je dopirao sa Maggienog laptopa. Ona je sa pekirom omotanim oko mokre plave kose i staroj Nightwish majici kopala po ormaru tražeći odgovarajuću odjevnu kombinaciju. Izvadila je nešto iz ormara i odmarširala je do kupatila.
"Maggs, zašto se toliko spremaš? Idemo samo do Reflexa." viknula sam nadajući se da će me čuti.
Izašla je iz kupatila obučena u traperice i majicu na Tarju. Pustila je kosu iz punđe i plavi uvojci su se rasuli po njenim leđima.
"Znaš da Tom dovodi rođaka. Moramo da budemo sexy." reče Maggie sa vragolastim osmijehom na licu. "Idemo više."

Zvono iznad vrata je naglasilo dolazak novodošlica u Reflex. Po običaju, bar je bio skoro pun, ali svatko je gledao svoja posla i nisu davali znake da su vidjeli ikoga da je ušao. Prošle smo do separea u kutku i sjele smo na klupu sa kariranim jastucima. Adrian je gasio cigaretu u već punu pepeljaru, klimnući glavom u znak pozdrava. Tom je gledao Nirvanine videe na svom iPodu mahnuvši nehajno rukom. Bio je vjerovatno najveći obožavatelj Nirvane. Poslije Evan, naravno.
"Tom gdje ti je rođak?" pitala je Maggie neobavezno, praveći se da proučava svoje crnim lakom nalakirane nokte.
"Koji rođak?" rekao je odsutno pokušavajući da imitira Kurtove pokrete na gitari. "Dolazi mi rodica iz Rusije. Natasha. Doselila se u New York prošlog tjedna."
Maggie napravi tužnu facu popraćenu cviljenjem, ali utješila je njena dnevna doza kofeina koju je Giselle upravo donijela. Ja sam otpila gutljaj svoje tople čokolade.
Zvono na vratima se opet oglasilo. Čuli su se udarci potpetica od mramorni pod i pojava se zaustavila kod našeg stola. Bila je viša od mene za glavu, vjerovatno zbog činjenice što je nosila najviše štikle koje sam ikada vidjela. Svaka linija tijela joj se ocrtala na uskim pantolama i crnoj majici. Ravna plava kosa joj je padala niz leđa i sezala je skoro do stražnjice. Imala je plave oči koje su bile uokvirene sa crnom olovkom i ružičastim sjenilom.
"Natasha." rekao je Tom i blago se nasmiješio "Sjedni sa nama."

Natasha je pokazala kao jako zanimljiva osoba. Pričala nam je o svom životu u Rusiji i vrlo je brzo prešla na priču o svojim ljubavnim problemima. Moj mobitel je zazvonio baš kada je ona pričala o svom bivšem dečku kojeg je ostavila jer je smatrala da joj je samo prijatelj. Poruka koja se ispisala na ekranu mog mobitela nije bila nimalo očekivana. A ni prijatna.
Evan je imala nesreću. Dođi u bolnicu. Silver.
"Adriane, trebam prevoz." rekla sam tiho.
"Šta je to bilo? Pa nikada nećeš da sjedneš na motor." rekao je Adrian podrugljivim tonom.
"Evan je imala nesreću. Moram u bolnicu." rekla sam ravnodušnim glasom ustajući iz separea. Adrianu je smiješak izblijedio sa lica i dobacio mi je svoju kacigu za motor. Istrčala sam kroz vrata i stavila sam kacigu na glavu. Sjela sam na motor, koji se zaklimao od naglog udarca. Adrian je sjeo ispred mene i snažno sam ga obgrlila oko struka. A onda sam osjetila vjetar u kosi.

Prošla sam rukama kroz guste kovrđe. Zašto? Udarila sam nogom od pod čekaonice. Podigla sam noge na stolicu i čvrsto sam zagrlila koljena.
"Audrey, sve će da bude ok." rekao mi je Adrian i prođe rukom kroz moju kosu.
"Ja sam kriva za ovo." prošaputala sam. Adrian me primi u jak zagrljaj. Nisam se opirala. Na drugom kraju čekaonice je stajao Silver. Već dva sata je stajao u jednoj pozi, spuštene glave i prekriženih ruku. Nevoljko sam se odvojila od Adriana i prišla sam njemu.
"Silvere, žao mi je. Trebala sam ti reći." prošaputala sam.
"Audrey, ja sam to već znao. Znao sam i pravio sam se da neznam. Želio sam da ona bude sretna. Želio sam.." nije nastavio. Samo je zašutio i opet spustio glavu.
Velika vrata su se otvorila i kroz njih je ušao Mark Maiden. U svojoj bijeloj uniformi koračao je preko bijelog poda bolnice. Jedna suza mi se spustila niz obraz.
"Tata..." rekla sam i potrčala sam prema njemu. "Izvini."
On me pogledao praznim pogledom. "Kako si mogla to da mi tajiš?" rekao je ravnodušnim glasom. "Zašto si mi to tajila?"
Krenula mi je još jedna suza. "Tata, ja..." nisam nastavila. Samo sam gledala u njega suznim očima. "Ja sam kriva." rekla sam zaključno. "Ja sam kriva. Ja nisam rekla. Ja sam glupa!" viknula sam, a glas mi je odjeknuo praznom čekaonicom.
"Nisi ti kriva!" viknuo je on još glasnije. Prihvatio me je snažno rukama za ramena. "Nisi ti kriva. To je do mene, što nisam pazio. Oprosti. Oprosti Audrey."
Primio me u jak zagrljaj. Počela sam da jecam, a on me pogladio po kosi. "Žao mi je."

"Doktore Maiden, operacija je gotova." rekao je mladi visoki liječnik koji je izašao iz operacijske sale. "Sada je priključena na aparate. Operacija je prošla dobro. Pretrpila je ozljedu glave i niz lomova. Sada samo čekamo."
Tata je klimnuo glavom a onda je otišao prema bolesničkim sobama.
Neko mi je stavio ruku na rame. Okrenula sam se i čvrsto sam ga zagrlila. "Silvere, hoćeli ona biti dobro?"
Nije ništa rekao samo je klimnuo glavom.

Izgledala je tako bespomoćno ležeći u bijeloj postelji. Nije izgledala tako arogantno, ovako usnula i ovisna o aparatima. Jedini zvuk u sobi je bio otkucaj aparata koji je mjerio Evanine srčane otkucaje.
Adrian je spavao na dvosjedu, a ja sam bila naslonjena na njegova prsa buljeću u Evan. A onda je ona otvorila oči.

I'm so happy, cause today I found my friends... dopirao je Kurtov glas sa Evaninog laptopa. Ali čak ni Kurtov glas nije lijep kada te probudi iz slatkih snova.

"Kravo jedna smotana, gasi to!" viknula sam pokušavajući nadjačati muziku.
"Zašto? Pogodit ćeš me plišanom igračkom?" reče ona užasnim baby glasom. Zbog toga je vjerojatno i zažalila jer sam je pogodila sa novom Hello Kitty u punk izdanju i pala je sa stolice uz jak tresak.
"Kujo jedna mala! Sada ćeš vidjeti..." počela me juriti po sobi. Evan je bila za glavu višlja od mene i bila je duplo jača, i kada bi me zgrabila, od mene vjerojatno ništa ne bi ostalo. Srećom, nije me mogla stići jer sam bila duplo brža i spretnija od nje. I pritom sam bila jako precizna kada bi se radilo o gađanju sa plišanim igračkama.

Otrčala sam u dnevnu sobu i sjela sam za trpezarijski stol. Tamo je već sjedio tata proučavajući novine i polako pijući kavu iz porculanske šalice. Abby, koja dođe svako jutro kod nas da nam pripremi doručak jela je svježi croassaint. Ja sam uzela tost i sjela između tate i Abby pokušavajući se sakriti od Evan, koja je bjesnila.

"Cure! Smirite se. Pa vi ste velike za ovo!" rekao je tata sladunjavim glasom. Previše sladunjavim.
"Pogodila me jebenom igračkom!" rekla je Evan upirući prstom u mene kao malo dijete.
"Ona je mene probudila." Rekla sam i smireno joj isplazila jezik.
"Cure..." nastavio je tata očajno.
"Ti uvijek kvariš zabavu. Baš kao i onaj put kada si uhvatio mene i Silvera..." onda je zašutila i odsutno pogleda kroz prozor. "Zapravo, to i nije bio promašaj. Tek je tada zabava počela. Ma, zaboravite!", odmahnula je rukom.

Prepričavala sam jutrošnju situaciju na grupnom chatu sa Maggie, Adrianom i Tomom, smijući se svaki put kada bi se prisjetila Evaninog pada. Evan je sjedila na svom krevetu polako uvlačeći dim po dim, a onda ga polako ispuštajući iz sebe sa izrazom zadovoljstva na svom arogantnom licu. Njen preklopni mobitel je zazvonio, te je ona sa oklijevanjem ostavila cigaru. Pogledala je broj na ekranu, a onda otvorila telefon i javila se s uobičajenim arogantnim glasom. Samo što se ovog puta mogla čuti i nota opreznosti.

"Večeras. Isto vrijeme, isto mjesto. Donesi lovu." Nije čekala odgovor, samo je zatvorila telefon.
"Gdje ideš večeras?" pitala sam, pokušavajući djelovati nezainteresirano. Ali to nije palilo kod nje. Kod Evan ništa nije palilo.
"Što te briga? Brini se o svojim stvarima."


***


Evan je ustala iz kreveta i na prstima izašla iz sobe. Digitalni sat na polici pokazivao je jedan sat po ponoći. Okrenula sam broj na mobitelu i nakon nekoliko trenutaka, čula Adrianov glas s druge strane veze.

"Aud...što se desilo?" pitao je zbunjeno.
"Hitno mi trebaš. Sve ću ti objasniti putem. Sada siđi pred zgradu i čekaj me."

Zaklopila sam telefon i polako izašla iz stana.



***


"Možda dila drogu?" rekao je Adrian pedestu stvar koju bi Evan mogla da radi u dva ujutro. "Kao u filmovima. A možda je i kurva."
Zastao je, vjerojatno zamišljajući Evanino tijelo. "Taj bi joj posao dobro išao." Rekao je kao zaključak.
Udarila sam ga po glavi i nastavila pratiti Evan do starog auto-puta. Stajali smo u žbunju i kroz guste sam grane gledala obrise ljudi koji su stajali oko četiri motora.
"Evan gleda ulične trke?" rekao je Adrian sa vidnim razočarenjem. Očigledno ga je više oduševljavala ideja da Evan prodaje drogu. Tupi zvuk sirene je nadglasao glasove skupine i oni su se sklonili. Na najvećem motoru je sjedila Evan. Ugasila je cigaru na đon crne marte i nemarno je bacila na pod. Kada se oglasila iduća sirena, Evan dade gas i nestade u oblaku prašine.
"Ne gleda." Rekla sam tiho "Ona vozi ulične trke."


***


Stajala sam na pločniku okružena gomilom ljudi koji su uzvikivali imena svojih favorita. Užasan smrad, mješavina znoja, alkohola i cigareta me je tjerao na mučninu. Obgrlila sam se rukama da sakrijem drhtaje tijela koji su bili prouzročeni strahom i naglim naletima vjetra. Adrian je to primijetio i obgrlio me svojim snažnim rukama.

"Sve će biti ok." Šapnuo mi je na uho. Njegov snažni, ali ipak nježni zagrljaj, njegov dah na vratu i njegov glas su me uvjeravali da zaista i hoće. Pribila sam se jače o njegova snažna prsa i tijelom me prošao val topline. Masa je pohrlila prema cilju kada su se farovi počeli nazirati u daljini. Kada se motor približio cilju vidjela sam da Evan ubjedljivo vodi. Njen prolazak kroz cilj bio je popraćen vikom rulje koja se kladila na nju. A izgleda da većina jeste. Nerado sam se izvukla iz Adrianovog zagrljaja i pokušala se progurati kroz gomilu. Evan je kupila novac, a onda joj je pogled stao na meni i istog je trena nestao osmijeh sa njenog lica.
"Gubi se." Oblikovala je usnama dvije riječi.
Odlučno sam odmahnula glavom i rukom joj pokazala da krene za mnom.
Izašli smo iz skupine i Evan me snažno uhvatila za ruku, zarivši svoje duge nokte u moju kožu.
"Pusti me." Procijedila sam kroz zube. "Pođi sa mnom."
Zaputila sam se kroz mračnu cestu prema, meni poznatom, mjestu. Evan je prepoznala put i nevoljko pošla za mnom. Znala je o čemu se radi. Prošli smo kroz veliku gvozdenu kapiju i nastavile smo preko travnatog puta, sve do velikog kamenog spomenika. Zlatna slova su se presijavala na mjesečini i ispisivala su ime. Magično ime. Jodie Lilith Maiden. 1960.-2002. Vole te Mark, Evangeline i Audrey. To je bio posljednji put da je netko oslovio Evan sa Evangeline. Dva ljiljana, mamina omiljena cvijeta su ležala u podnožju spomenika. Pogledala sam još jednom na bijeli mramorni kamen i osjetila bujicu bijesa kako navire iz mene.

"Ti hoćeš ovako završiti? Misliš da tati nije dovoljno teško u životu? Misliš da ja nisam izgubila dovoljno osoba u životu? Misliš da mogu podnijeti gubitak još jedne drage osobe??!"
Vikala sam, a moj se glas gubio u tišini groblja. Suze su mi navrle na oči, ali nisam dozvolila da to itko vidi. Obrisala sam ih rukom i nastavila buljiti u Evan.
Ona je samo stajala nepomično, a onda je progovorila. " Ti ne razumiješ. Ti si još dijete."
Još jedan nalet bijesa prošao je kroz moje tijelo.
"Nisam više dijete! Morate to shvatiti! Svi vi! I ja sve shvaćam. I mene sve boli."
Evan je izvadila cigaru iz džepa i stavila ju u usta. Udarila sam je najjače što sam mogla i cigara je pala na pod. Adrian je skočio iz sjene jer je mislio da će me Evan udariti. Ali ona je samo stajala nepomično i držala se za obraz gdje sam je udarila. Nešto je zasvijetlilo na njenom obrazu. Suza?

"Meni se to neće desiti, Audrey. Ovo je moj način nošenja s problemom. Tata radi previše, ti pokušavaš ostati dijete, a ja vozim motore. Ovdje dođem svaki dan prije trke i ostavim ljiljane. I znam da će me mama čuvati. Uvijek me čuva. "
Stajala sam skamenjeno i buljila u nju.
"A sada mi obećaj da nećeš reći tati."
Zavrtjela sam glavom. Sjela sam na vlažnu travu i stavila glavu među koljena.
"Ne mogu. Neću." Rekla sam tiho. Evan je sjela pored mene.
"Audrey, obećaj mi da nećeš reći." Ponovila je. Privukla sam je sebi i čvrsto je zagrlila. Miris njenog parfema i cigara se proširio mojim nosnicama. Evan je stajala nepomično, a onda me zagrlila.
"Obećavam da ću biti dobro. Kunem ti se da ću biti dobro."
Nemoćno sam klimnula glavom i još jače je zagrlila.

Vani je padao mrak, ali temperatura je ostala ista. Ja i Maggie smo užurbano koračale po užarenom pločniku do Reflexa. Reflex je bio mali caffe bar nadomak naše škole i svo slobodno vrijeme smo provodile tu. Kada smo ušle oglasilo se malo zvono na vratima. U baru je bilo svježe, zahvaljujući ventilatoru koji je visio sa stropa. Reflex je bio klasičan New Yorkeski bar, sa pet separea, malim barom, starim jukeboxom i velikim TVom sa kojeg su se pratile utakmice. Međutim, sada su na programu bile Vijesti i ona ista spikerica u crvenoj haljini je pričala o vrućinama. Otišle smo do našeg uobičajenog separea, onog u ćošku. Tamo su već sjedili Adrian i Tom. Magie, Adrian, Tom i ja smo bili prijatelji od malih nogu, pa kroz osnovnu, pa smo se sada i upisali u istu Gimnaziju.

"Sretan rođendan, lutkice!" rekoše oni uglas i ustadoše da me poljube.

"Nemojte tako da me zovete!" dobacila sam im i sjela sam na svoje mjesto. Prišla nam je kelnerica. Punačka žena, sa kovrđavom kosom boje meda, koja je bila zavezana u uredni rep na vrhu glave.

"Giselle, uobičajeno. Ja plaćam. Danas mi je rođendan." rekla sam, ona je upisala u knjižicu i otišla. Nikada nije bila raspoložena za razgovor.

"Pa, lutkice" reče Adrian i stavi jednu cigaru u usta "kako se osjećaš na petnaesti rođendan?"

"Isto kao što si se ti osjećao prije dva mjeseca i pet dana" podsjetila sam ga "I nikako drugačije. Osim što sam bogatija za novi crveni iPod od 40 GB" nastavila sam sa smiješkom i izvadila sam svoj novi iPod iz velike torbe.

"Super!" uzviknu Tom i uze iPod. "Ovakav ću ja sebi da kupim!"

Tom je bio finsko-njemačkog porijekla, veliki zaljubljenik u igrice, tehniku i nogomet. On i Maggie se stalno svađaju zbog izbora muzike. On nikako ne voli metal.

"A sada naši pokloni.", reče Maggie sa vragolastim smiješkom i pruži mi šarenu kesu. Otvorila sam, a unutra je bila majica na kojoj je pisalo Porn star.

"Ti mene doživljavaš kao porno zvijezdu? Ili si me zamjenila sa Evan?" rekla sam sa smiješkom i poljubila sam je u obraz.

Otvorila sam idući poklon i to je bila velika Hello Kitty u punk izdanju, sa cigaretom u ustima i kolekcija Nightmare before Christmas crtića.

"Moram da priznam da mi se sviđa." rekla sam Adrianu sa smiješkom "bolje joj stoji ovo izdanje, nego ono u ružičastom."

Ja sam bila veliki ljubitelj crtića. Možete reći da sam djetinjasta, ali to je moja strast. I moja odjeća se sastoji od raznih majica sa likovima iz crtića, traperica, tajica, par minica i mnoštva starki i marti.

Poklon od Adriana je bila maslinasto-zelena Converse torba sa puno bedževa. Rukom sam sakrila veseo usklik jer sam imala veliku kolekciju velikih torbi i ova je bila jedna od rijetkih koje nisam imala.

"Hvala vam dečki. I Maggs." Maggie je glasno frknula, pa sam je poljubila u obraz.

"A sada, idemo da jedemo."



Pogledala sam na svoj slide mobitel. Bilo je deset minuta poslije ponoći i ja sam pokušavala da otključam vrata stana. Pokušala sam da nađem ključ, ali to je bilo jako teško jer sam imala previše nepotrebnih stvari u torbi. Napokon sam ga našla, ali je imao previše privjesaka na sebi, pa sam se dobro namučila dok ga nisam gurnula u bravu. Tata mi uvijek govori da imam previše privjesaka. Polako sam koračala kroz stan nadajući se da neću probuditi tatu. Kada sam bila na pola puta do sobe, netko je upalio lampu. Tata je sjedio na velikoj sofi i gledao je na sat.

"Kasniš." rekao je tiho. Bacila sam sve stvari na pod i sjela sam pored njega.

"Tata, nemoj da se brineš. Nisam više mala. Evan nikada ne stigne na vrijeme!"

"Evan je druga priča. Ona se zna brinuti za sebe. Nisam rekao da je odgovorna, ali zna se brinuti za sebe."

"Znam i ja. Nisam više mala." rekla sam tiho.

"Ti ćeš uvijek da budeš moja mala curica." rekao je i čvrsto me zagrlio "iako imaš majicu porno zvijeda. Trebam li se brinuti oko toga?" rekao je sa osmijehom fiksirajući pogledom majicu koja je bila na podu.

"Nemoj da se brineš. Samo poklon od Maggs. Znaš već nju i njene ideje."

Pokupila sam stvari sa poda i otišla sam u svoju sobu.



Bila je to ustvari moja i Evanina soba. Za čim ću uvijek da žalim. Prije smo bile jako vezane i zahtijevale smo zajedničku sobu. A sada, ne znamo koja se više kaje. Pogotovo zbog Evanine ružne navike da puši u sobi. Soba je bila ogromna. Jedan zid na kojem je veliki prozor je bio jarko ljubičast, a ostala tri su bila bijela. Soba je bila neuredna jer urednost nije bila vrlina koja je krasila i jednu od nas. Na mojoj strani sobe je bio veliki krevet sa puno plišanih igračaka koje su mi uspomena iz djetinjstva, posteri omiljenih rock grupa, omiljeni citati iz knjiga, radni stol sa laptopom i preveliki ormarom sa velikim ogledalom. Evanin dio je imao isti takav krevet, stol i ormar, ali njene zidove su krasili posteri golih muškaraca i njeni crteži golih ljudi. Jedino što smo imali zajedničko u toj sobi je bila velika polica sa knjigama. Knjige su bile strast koju smo dijelili.

Evan je sjedila na svom krevetu u uskoj majici i kratkim pantalonama sa cigaretom u ruci. Pored nje je bila već puna pepeljara sa cigarama. Pomislila sam da joj je svaka ta cigareta skratila život i prošla me jeza. Bacila sam sve stvari na pod i sjela sam na krevet.

"I, mala? Ikakvih finih poklona?" rekla je uvlačeći dim.

"Bolji od tvoje kutije kondoma." odgovorila sam skidajući majicu sa sebe i oblačeći piđamu.

"Pa vrijeme ti je da nešto uradiš po tom pitanju." viknu ona gaseći cigaru u pepeljaru.

"Podsjećam te da nemam dečka i da mi se nigdje ne žuri. I da po tom pitanju nisam kao ti. Tebe je tata uhvatio u krevetu sa Silverom kada si imala 15. Ko zna kada ti je bio prvi put. Vjerovatno sa 7."

Evan se zamisli i sa osmijehom prošaputa "To je bilo zabavno."

Vjerovatno se sjetila onog puta kada se tata vratio ranije sa puta i uhvatio ju u krevetu sa Silverom. Evan je to bilo svejedno, ali za tatu je to bio veliki šok. Pogotovo jer nije znao da Evan uopće ima dečka.

Evan i Silver su zajedno od Evanine dvanaeste godine. Iako se tata uvijek jako brinuo za nju, njoj je nedostajala mamina ljubav i trebao je netko drugi osim tate da je istinski voli. I našla je tu sreću u Silveru. On je meni uvijek bio kao brat. Uvijek mi je pomogao, branio me od drugih i učio me važnim životnim lekcijama. Čak i više nego Evan. Evan je njega obožavala, on joj je bio vjerojatno najvažnija osoba na ovom svijetu. Jedini put kada sam vidjela Evan da plače, to je bilo kada je Silver bio u bolnici jer ga je udarilo auto.



"Ja ti samo kažem nigdje ne žurim. Dobro mi je i ovako." rekla sam joj i legla u krevet.

"Da, vjerojatno je i jedina osoba sa kojom bi se ti seksala - SpongeBob." zakolutala je očima i odmakla je pepeljaru da bi legla u krevet.

This blog is tribute to Evan and Maggie. Evan, come back soon. Maggs, give me Lind.

Zamahivala sam velikim Cosmopolitan časopisom pokušavajuči da se rashladim. Vani, a i u stanu je bilo pretoplo, unatoč tome što je radila klima. Voditeljica koja je imala neobično usku crvenu haljinu govorila je o još jednom valu vrućina u New Yorku. Nisam više mogla da je slušam pa sam ugasila veliki crni TV. Pogledala sam kroz veliki prozor svog stana na Manhattnu. Ulice su kao i uvijek bile bučne i ove vrućine nisu sprečavale hiljade ljudi i turista da hodaju kroz grad i voze su u žutim taxijima. Živjela sam u velikom stanu na vrhu jednog nebodera na Manhattnu. Stan je imao ogromne prozore, što i ne pomaže baš kada imate veliki strah od visine. Ali pogled sa ovog prozora na kip slobode, velike zgrade i užurbane ljude donosio mi je neku vrstu mira i spokoja. Pogledala sam na veliki sat na zidu dnevne sobe. Pored tri vremenske zone, pokazivao je i datum. Moj rođendan. Danas je moj petnaesti rođendan.

Veliki stol je bio raskošno postavljen na sredini naše blagovaonice. Bacila sam još jedan nervozan pogled na veliki sat.
"Gdje je on više? Kasni već pola sata?" procjedila sam kroz zube.
"Vjerovatno ima još jedan težak slučaj." Evan zakoluta očima i strpa još jedan komad tosta u usta.
"Evan, ostavi taj tost! Nećeš moči da večeraš!" reče Abby oštrim tonom
Na vratima se začu buka, a onda sijedi zgodan čovjek uđe u stan.
"Izvinite što kasnim. Težak slučaj.", reče brzo, poljubi Abby i priđe meni.
"Srce, izvini što kasnim. Zaista. Sretan rođendan.", poljubi me u obraz i dade mi kutiju umotanu u zeleni papir. Nasmijala sam se i poljubila sam ga u obraz.
„To je novi iPod?“ To je konstatacija, a ne pitanje.
"Idemo da večeramo." Reče on umjesto odgovora i sjede za stol.

Večera je bila vesela i protekla je u priči i veselju. Tata je sjedio na čelu stola. Mark Maiden, inače poznati doktor i najpoznatiji plastični kirurg u New Yorku. Bio je to visok i zgodan čovjek, prosjede kose. Mamio je uzdahe svojih pacijentica i svih medicinskih sestara. Ali on je volio sam jednu osobu. To je bila moja mama. Međutim, ona je poginula prije deset godina. Moj otac je bio očajan, sve dok prije dvije godine u njegov život nije ušla Abby. Abby je bila naš porodični advokat nakon smrti njenog oca. Njih dvoje su od tada zajedno. Živi u malom, ali lijepom stanu u Bronxu.
Pogledala sam prekoputa stola. Evan...O Evan se može puno pričati. I više od toga. Evan je bila moja dvije godine starija sestra. Perverzna, bezobrazna, seksipilna, prelijepa i zgodna. Bila je moj uzor i zaštita u životu. U vezi je sa Silverom već pet godina i, iako to ne priznaje, sve bi dala za njega. U stalnim je sukobila sa tatom zbog odječe, cigara i alkohola. Pored mene je sjedila Maggie. Ona mi je nešto kao sestra, osoba koju poznajem bolje i od sebe i koja je tu za mene dugi niz godina. Moja najbolja prijateljica.
"Tata, žurim sada." rekla sam užurbano, trpajući krompir u usta "čeka me društvo zbog proslave rođendna. Biču kući do 12."
Ljubila sam ga u obraz i otrčala sam kroz vrata u žurbi.
"Kad smo več kod toga, i ja izlazim. Čeka me Silver.", reče Evan i iskoristi priiku da ode od stola.
Tata duboko uzdahnu i pogleda u Abby.
"Pa, draga. Ostali smo samo ja i ti."